Moj prvi post. Teško je to (ne 1. post već život) Moje ime ce ostat tajna kao i sve ostalo , bolje je ovako. Do sada samo imala već dva pokušaja , ne nisam uspijela , onaj tko ne razumije sto blago mu se. I ja zelim ne razumijeti , zelim biti nevina sto se toga tice naravno.Prvi sam puta obecala da necu vise ali jesam , moja majka se sada boji za mene.Nemamo j****** vitamina u kući a ona me ni ne ostavlja samu doma niti da da odem po tablete u svoje rodbine. Žalosno je to ,znate. U sljedecim su postovima detaljnije govoriti o pokušajima.Ako kome treba savjet ili nešto kao npr. razgovor sa nepoznatim tu sam.Sada je proslo vec neko vrijeme, slobodno me pljuvajte ili govorite da sam emo ili nesto tako ali sada iako mozda kasno shvatila sam da to ne treba slusat. Treba dignuti glavu i smijat se. Mama ovim ti se putem ispricavam i zalim za nasene boli. To je to ali zapamtite , reklamirajte , komentirajte i tu sam za sve :).
|
